Moždani udar

---

Moždani udar (cerebrovaskularna bolest, apopleksija, kolokvijalno: šlog, moždana kap) označava prestanak funkcionisanja određenih grupa moždanih ćelija (oštećenje moždanog parenhima), a nastaje usled nedostatka hranljivih materija i/ili kiseonika. Nedostatak ovih materija se javlja kao posljedica poremećaja krvotoka usljed začepljenja krvnih sudova ili usljed njihovog pucanja i izliva krvi u moždano tkivo ili moždane ovojnice. S obzirom da moždane ćelije ne posjeduju rezerve hranljivih materija i kiseonika, dolazi do njihovog propadanja što se klinički manifestuje ispadom onih funkcija za čije su izvršenje ćelije odgovorne.

Manifestuje se u vidu oduzetosti pojedinih dijelova tijela, poremećajem govora, ispadom pojedinih vrsta osjećaja, smetnjama u koordinaciji pokreta i hoda ili raznim psihičkim ispadima i poremećajima svijesti, a u skoro 33% slučajeva dolazi do smrtnog ishoda. Po procentu smrtnosti moždani udar se nalazi na trećem mestu, odmah posle bolesti srca i karcinoma. Posljedice moždanog udara čine najveću i najtežu grupu invalidnosti. Osobe koje su doživjele moždani udar su u velikoj mjeri zavisne od ljudi iz okruženja u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Ovo je važno jer je dokazano da se ljudski vijek produžuje, a posle 55. godine života rizik za pojavu moždanog udara se udvostručuje u svakoj narednoj deceniji života. Moždani udar se poslednjih godina javlja u sve ranijoj životnoj dobi (po raznim statistikama 28% obolelih su mlađi od 65 godina). Zbog toga je veoma važno rano uočavanje znakova moždanog udara, kako bi se smanjila smrtnost i sprečila pojava invaliditeta.

Kada mozak ne dobije krv, moždane ćelije mogu početi brzo umirati. To dovodi do iznenadnog početka simptoma kao što su nerazgovijetan govor, zbunjenost i slabost ili utrnulost lica ili tijela, posebno na jednoj strani. Osoba treba odmah nazvati hitnu pomoć ako neko sa kojom se nalazi doživi bilo kakve simptome moždanog udara – posebno ako se pojave iznenada.

Kada mogu početi simptomi moždanog udara?

Karakteristika koja je zajednička svim ranim znakovima i simptomima moždanog udara iznenadni početak. To je zato što moždane stanice počinju brzo umirati u roku od nekoliko minuta. Pouzdani izvor gubitka krvi, uzrokujući brzo pojavljivanje simptoma. Drugim riječima, simptomi se neće polako razvijati tokom vremena. Umjesto toga, oni će se pojaviti brzo, često naizgled niotkuda.

Međutim, neki ljudi mogu doživjeti prolazni ishemijski napad (TIA) – ponekad poznat kao ministarski udar – prije moždanog udara. TIA uzrokuje simptome slične moždanom udaru i takođe je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva hitno liječenje. Za razliku od moždanog udara, TIA ne uzrokuje trajno oštećenje. Međutim, može djelovati kao rani znak upozorenja za nadolazeći moždani udar. Oko jedne trećine ljudi koji dožive TIA doživi teži moždani udar u roku od godinu dana. Osim toga, TIA se javlja prije oko 15% svih moždanih udara. Ljudi koji su već doživjeli moždani udar također imaju veći rizik od ponovnog moždanog udara.

Simptomi moždanog udara

Najčešći simptomi koji se često mogu i previdjeti su:

• slabost motornih funkcija ili utrnutost jedne polovine lica ili tijela,
• iznenadna pojava vrtoglavice sa nemogućnošću hodanja i stajanja, koja je praćena nagonom na povraćanje i povraćanjem, a pogoršava se sa promjenom položaja glave i tijela ili posle fizičkog napora,
• nagle pojave glavobolje, najčešće sa početkom u potiljačnom predijelu koje mogu biti praćene pojavom slabosti pojedinih delova tela, povraćanjem ili izmenom stanja svesti,
• otežano izgovaranje pojedinih reči, nemogućnost govora ili nerazumijevanje tuđeg govora,
• poremećaji vida:
  • pojava duplih slika,
  • potpuni gubitak vida na jednom ili oba oka,
  • suženje vidnog polja itd.

Sve ove tegobe mogu nastati naglo ili postepeno, a često se i spontano provlače bez ikakvog liječenja što odlaže obraćanje doktoru. Brza reakcija može pomoći u poboljšanju ishoda i oporavka osobe. Čim neko prepozna znakove moždanog udara, treba da pozove hitnu.

Prevencija moždanog udara

Osoba može poduzeti neke mjere kako bi smanjila rizik od moždanog udara, bilo prvi put ili ponavljajući moždani udar. Otprilike 1 od 4 osobe imaće drugi moždani udar u roku od 5 godina od prvog. Moždani udar nije bolest sui generis (nastao sam od sebe) već je to posljedica dugotrajnog procesa koji ne pokazuje kliničke smetnje a tada je najpogodnije vreme za njegovu prevenciju. Kada se pojave kliničke manifestacije pokušava se spriječiti širenje procesa. Prema tome, moždani udar samo predstavlja jednu fazu procesa koji se godinama odvija bez ikakvih simptoma. Iz ovih razloga, tok se može podijeliti u tri faze: preiktalna faza, iktalna faza i postiktalna faza. U svakom od stadijuma postupci lečenja i prevencije su različiti.

U fazi koja prethodi bolesti pacijent ne oseća nikakve tegobe i obično se ne javlja ljekaru. U ovoj fazi se evidentiraju povišene vrijednosti krvnog pritiska, početna forma dijabetesa i dr. Tada je najvažnije da se počne sa prevencijom jer su terapijske mogućnosti mnogo veće. U ovoj fazi se može uticati i na štetne navike kao što su zloupotreba alkoholnih pića i/ili duvana, neadekvatan način ishrane (kvalitativno i kvantitativno) itd.